Materijali i tehnologije za zaštitni oklop šasije (oklop šasije) prošli su nekoliko generacija evolucije. Proizvodi rane prve{1}}generacije uglavnom su sadržavali asfalt, bili su jeftini, ali su bili skloni pucanju nakon sušenja. Akumulacija vode u ovim pukotinama mogla bi izazvati "efekat baterije", pogoršavajući koroziju šasije, pa ih je tržište postupno izbacilo iz upotrebe. Proizvodi druge{4}}generacije bili su na bazi ulja-(bazirani na otapalu-) inhibitori rđe šasije, čiji su razrjeđivači često bili vrlo toksične komponente poput toluena, štetne za ljude. Nastali ljepljivi sloj je bio tvrd, sklon pucanju i nije imao elastičnost, sa osrednjom zvučnom izolacijom. Rijetko se koriste u područjima sa strogim ekološkim propisima.
Treća-generacija vodotopivih-(ekološki prihvatljivih) inhibitora hrđe šasije koriste vodu kao razrjeđivač, ne sadrže toksične tvari i imaju prednosti kao što su jaka adhezija, dobra elastičnost ljepljivog sloja i značajna zvučna izolacija šasije, što ih čini glavnim izborom na trenutnom tržištu. Najnovija četvrta-generacija proizvoda koristi kompozitne boje od polimerne smole i druge materijale, dodatno optimizirajući ekološku prihvatljivost, stabilnost i zaštitne performanse, što ih čini izborom za vrhunsko-tržište. Od ranih proizvoda koji su sadržavali asfalt i toksične rastvarače do današnjih ekološki prihvatljivih,-materijala za premaze visokih performansi, tehnološka iteracija oklopa šasije odražava sve-veće zahtjeve tržišta za zaštitnim efektima, ekološkim standardima i udobnošću vožnje.
