Svrha sistema suspenzije je dvostruka: da izoluje neravne površine puta za udobniju vožnju; i za održavanje kontakta gume sa cestom prilikom vožnje po neravnim površinama. Za ljubitelje brzine, poboljšanje ovjesa ima samo jednu svrhu: poboljšati upravljivost.
Zavojne opruge su najčešći tip koji se koristi u sistemima ovjesa jer su jednostavne za proizvodnju, visoko efikasne i jeftine. U fizici, opruga se definira kao pohranjeni izvor energije. Kada se na oprugu primeni fiksna sila, ona se deformiše. Kada se sila ukloni, opruga teži da se vrati u prvobitni oblik. Međutim, amplituda odskoka opruge često premašuje njenu prvobitnu dužinu. Otpor trenja je potreban da uspori slobodnu oscilaciju uzrokovanu odskokom opruge. Ovo usporavanje slobodne oscilacije opruge obično je zadatak amortizera. Tipična opruga je takozvana - (linearna opruga), što znači da kada je opruga izložena sili, njena deformacija kompresije slijedi Hookeov zakon: F=KX, gdje je F primijenjena sila, K je konstanta opruge, a X je deformacija. Na primjer, linearna opruga će se stisnuti za 1 cm kada nosi težinu od 40 kg; za svakih dodatnih 40 kg težine, opruga će se stisnuti za 1 cm. Zapravo, opruge ovjesa također doživljavaju dodatni pritisak. Čak i kada su potpuno izvučene, opruge su i dalje pod pritiskom kako bi se učvrstile za automobil. Kod tradicionalnih dizajna ovjesa-i-apsorbirajućih{19} udaraca, opruge podupiru karoseriju automobila i apsorbiraju udar neravnih površina puta i drugih sila na gume. Ove druge sile uključuju sile koje djeluju na opruge ubrzanjem, usporavanjem, kočenjem i skretanjem. Što je još važnije, oni moraju održavati kontinuiran kontakt između guma i površine puta tokom prigušenja vibracija kako bi održali vuču automobila. Poboljšanje kontakta{23}}guma sa cestom je primarna stvar za poboljšanje upravljivosti. Glavna funkcija opruge je održavanje udobnosti automobila i održavanje guma u punom kontaktu sa podlogom. Korištenje pogrešnih opruga će negativno utjecati na kvalitetu vožnje i rukovanje. Zamislite da su opruge potpuno krute; sistem ovjesa bi bio neefikasan. Prilikom nailaska na neravne površine, automobil bi odskočio, a gume bi potpuno napustile tlo. Ako se to dogodi tokom ubrzanja, kočenja ili skretanja, automobil će izgubiti vuču. Ako su opruge previše mekane, automobil je sklon ispadanju, što znači da je hod ovjesa iscrpljen. Ako automobil padne na dno u krivinama, može se smatrati da koeficijent kretanja opruge postaje beskonačan (nema mjesta za kompresiju), što uzrokuje trenutni prijenos težine i gubitak vučne sile. Ako automobil ima dug hod ovjesa, može se izbjeći dno, ali će automobil također biti vrlo visok. Visok automobil znači visoko težište, što ima odlučujući uticaj na performanse upravljanja. Stoga će previše mekani amortizeri ometati rukovanje. Ako je površina puta savršeno ravna, tada su opruge i sistem ovjesa nepotrebni. Ako je površina puta hrapava, potrebne su mekše opruge kako bi se osigurao kontakt gume s kolovozom, a hod opruge se također mora povećati. Izbor krutosti opruge zavisi od hrapavosti puta; što je put grublji, opruge su mekše.
Međutim, koliko je mekano "premekano" je ključno pitanje, koje obično zahtijeva nagomilano iskustvo i važna je tema za proizvođače automobila i trkačke timove. Uopšteno govoreći, mekše opruge pružaju bolju udobnost i održavaju bolju vuču pri vožnji po grubljim putevima. Međutim, kada vozite po običnim putevima, to može uzrokovati značajno vertikalno ljuljanje sistema ovjesa, što utiče na upravljivost. U automobilima opremljenim dobrim aerodinamičkim komponentama, meke opruge uzrokuju promjene u visini vozila kako se brzina povećava, što rezultira različitim karakteristikama upravljanja pri malim i velikim brzinama.
